DuhovnaObnova
Republike Hrvatske
Duhovna hrana za svaki dan.
MIR I DOBRO!
Izbornik
Kontakt
Linkovi
OFMFranjevački svjetovni red
Blago
Letak za osobe bez doma i prihoda u Gradu Zagrebu
Sveti Frane
Opaziti drugoga i vidjeti što treba učiniti
Nedjelja 13. svibnja - Šesta vazmena nedjelja
Čitanja:
Dj 10, 25-26. 34-35. 44-48
Obraćenjem poganskog satnika za mladu se Crkvu otvaraju svjetske perspektive.
Izraelov Bog je Bog za sve ljude.
On ne dopušta da ga se strpa u granice, a ni sa svoje strane ne ograničava nikoga tko mu želi pripadati.
Isusov Bog je univerzalan, njegova gesta su širom raširene ruke.
Ta gesta otvorenih ruku koje prihvaćaju ljude morala bi biti prepoznatljivo obilježje svake kršćanske zajednice.
1 Iv 4, 7-10
Neki čovjek želi posjetiti znanca koji se nalazi u centru za osobe s invaliditetom.
Kad je došao u dvorište, dočekao ga je ogromni režeći pas s opasnim zubima spremnima ugristi.
Čovjek se upravo želio okrenuti, kadli se prema psu strčao mladić s Downovim sindromom i pomilovao životinju.
Čovjek će zaprepašteno: "Pazi mladiću, pas je opasan!" A mladić će prijateljski: "Ako ga se voli, ne grize." - Tko je prihvaćen, pomilovan, ljubljen, taj više ne mora gristi.
No zubi koji grizu zauzimaju u našemu svijetu važno i visoko mjesto.
Zato što je naša ljubav ograničena.
Zato što smo nesavršeni.
Ipak, ne bi li se na nama trebalo vidjeti tko je naš Bog i kakav je? "Bog je ljubav."
Kako Bog koji je ljubav ne bi ostao apstraktan, mi smo pozvani "prenijeti" ga u naš svijet.
Ljubav ne vrijedi ništa ako se ne pokaže djelom.
- Kad je netko pokušao prevesti riječ ljubav na jedan urođenički jezik, nije u njemu pronašao odgovarajući pojam.
Tada je primijetio par kako jedno drugome izjavljuju ljubav.
Rekli su jedno drugome: "Ja te vidim."
Ljubav znači otvoriti oči, drugoga u potpunosti percipirati i vidjeti što treba učiniti.
Takva ljubav može postupno pobijediti zube koji grizu...
Iv 13, 9-17
"Ljubite jedni druge!" Ljubav prema čovjeku i ljubav prema Bogu proizlaze iz iste abecede postojanja.
U ljudskome "ti" objavljuje se Božje "ti".
Ljubav znači otići od sebe i ući u središte drugoga, u središte čovjekovog "ti", u središte božanskoga "ti".
Sposobnost za ljubav jest najdragocjenije što čovjek ima.
No druga strana te dragocjenosti jest ranjivost.
Zato: "Ostanite u mojoj ljubavi." taj ostanak u Isusovoj ljubavi štiti našu ljudsku ljubav te nam pomaže odgovoriti na njegovu ljubav, najbolje koliko nam je moguće.
Molitva
Bože, ti si ljubav i u svakog si čovjeka usadio svoju ljubav.
Daj da ostanemo u tvojoj ljubavi, kako bi naša ljubav opstala i onda kad naši odnosi zapadnu u krizu.
Učini nas kreativnima u pronalaženju riječi i znakova koji hrane našu ljubav.
To te molimo po Isusu Kristu, koji je ljubav postavio iznad svega drugoga.
Amen.
Subotom
Rano se probudim.
Sjednem na bicikl i odjurim.
Subota je.
Osjećam se slobodno.
Slobodno od telefonskih poziva, slobodno od gužve i zbrke u kancelarijama i na hodnicima.
Sjednem na bicikl i odjurim do Kaptola.
Obilazim trgovine sa knjigicama
–Jel imate nešto o....i usput mi ih se već nekoliko nalazi u rukama u rukama, promatram te knjigice na policama, najradije bi ih sve kupio i odmah pročitao.......
Kada potrošim sve novce na koje naiđem po đepovima, opet sjednem na bicikl i odjurim nizbrdo prema tramvajima.
Ponekad se počastim kuglicom kokosa na putu do okretišta, ali već dugo nisam, samo projurim.....
A jednu mi je poklonio moj prijatelj.
Na Uskrs jedne godine (2007). „Tako je očito bilo suđeno.....“, napisao je na posveti.
Nisam mogao dočekati da je počnem čitati.
Bila je poput nježne melodije koje se nisam mogao naslušati. Bila je poput pjesme koju želim dodirnuti, uz koju želim zaspati. „Rasprava o pravoj pobožnosti prema Djevici Mariji „
I Ja sam ih poklonio nekoliko svima za koje sam mislio da im je potrebno.
Pa neka i samo stoji negdje na polici! Neka im bude pri ruci ako dođe trenutak kada će htjeti za Njom posegnuti.
Pa i ti spisi su bili skriveni od pogleda u jednom starom kovčegu dugo vremena, do trenutka kada je stiglo vrijeme da se rukopis otkrije, lijepo uveze među plave korice, štampa u tisuće primjeraka, da nas upozna sa divnom Majkom na nebesima.
I.G.
Nosimo blago milosti u glinenim posudama
Vrlo nam je teško, kod naše slaboće i krhkosti, sačuvati u sebi milost i blago koje smo primili od Boga.
Jer nosimo to blago, koje vrijedi više od neba i zemlje, u krhkim
posudama (2Kor 4,7), u raspadljivu tijelu i u slaboj, nestalnoj duši koju svaka sitnica obara i poništava.
Jer đavli, ti vješti lupeži, hoće da nas nenadanim napadajem orobe i oplijene.
Dan i noć vrebaju zgodan čas za taj posao.
Neprestano oblijeću da nas prožderu (usp.1Pt 5,8) i da nam u tren, jednim grijehom, otmu sve milosti i darove što smo ih god mogli dobiti za više godina.
Njihova zloća, njihovo iskustvo, njihove zasjede i njihov broj trebaju nam utjerati u kosti silan strah od tolike nesreće, kad znademo da su neke osobe, punije milosti, bogatije krepostima, utvrđenije iskustvom i veće u svetosti, bile iznenađene i nesretno orobljene i oplijenjene.
Ah, koliko se je vidjelo libanskih cedara i zvijezda na nebu kako bijedno padaju i gube
svu svoju visinu i sav svoj sjaj u jedan tren!
Odakle ta čudna promjena?
Nije, zaista, od nedostatka milosti, jer ona nikome ne uzmanjkava, nego od nedostatka poniznosti.
Te su se osobe držale jačima i sposobnijima nego su bile; smatrale su se kadrima sačuvati svoje blago; pouzdavale su se u se i oslonile se na sebe.
Držale su svoju kuću dosta sigurnom i svoje kovčege dosta jakima, da mogu sačuvati dragocjeno blago milosti.
Zbog toga neosjetljivoga oslanjanja na svoje sile (premda im se činilo da se oslanjaju samo na Božju milost) dopustio je pravedni Gospodin da budu orobljene, prepustivši ih samima sebi.
Jao!
Da su bile upoznale divnu pobožnost, koju čuh prikazati poslije, bile bi povjerile svoje blago moćnoj i vjernoj Djevici, a Ona bi im ga bila sačuvala kao svoje vlasništvo; dapače to bi čuvanje smatrala svojom strogom dužnošću.
Teško je ustrajati u stanju milosti zbog čudne pokvarenosti svijeta.
Svijet je današnji tako pokvaren, da ista redovnička srca nužno mrlja,
ako ne njegovo blato,
a to barem njegova prašina; tako da je neka vrst čuda ako netko ostaje postojan posred ove silne bujice,
a da ga ona ne zanese; posred ovoga burnoga mora,
a da ga ne potope valovi ili ne orobe gusari i razbojnici; pored ovoga okuženoga zraka,
a da se ne zarazi.
Djevica, koja je jedina vjerna i kojoj zmija nikada nije mogla ništa, samo Ona čini to čudo svima onima koji joj služe koliko bolje mogu.
Ulomak iz SV. LJUDEVIT MARIJA GRIGNION MONTFORTSKI
RASPRAVA O PRAVOJ POBOŽNOSTI PREMA PRESVETOJ DJEVICI MARIJI
Kada sam zaista počeo voljeti sebe…
Misli koje je za svoj 70. rođendan, 16. travnja 1959. godine, Charlie Chaplin poklonio čovječanstvu.
Kada sam zaista počeo voljeti sebe shvatio sam da su bol i emocionalna patnja samo upozorenja koja mi govore da trenutno živim suprotno od svoje istine. Danas znam da se to zove BITI VJERODOSTOJAN.
Kada sam zaista počeo voljeti sebe, shvatio sam koliko može biti uvredljivo kada pokušavam natjerati nekoga da radi ono što ja hoću, iako znam da trenutak nije pravi i da ta osoba nije spremna za to, pa čak i onda kada sam ta osoba JA. Danas, to zovem POŠTOVANJE.
Kada sam zaista počeo voljeti sebe, prestao sam žudjeti za nekim drugačijim životom i mogao sam vidjeti da je sve što me je okruživalo zapravo bilo poziv da rastem i da se razvijam. Danas, to zovem ZRELOST.
Kada sam zaista počeo voljeti sebe, shvatio sam da sam pod bilo kojim okolnostima uvijek na pravom mjestu, u pravo vrijeme i da se sve događa u točno pravom trenutku. Tako da sam mogao biti miran. Danas to zovem VJERA.
Kada sam zaista počeo voljeti sebe, prestao sam samome sebi krasti vrijeme, i prestao sam praviti grandiozne projekte za budućnost.
Danas radim samo ono što mi donosi radost i sreću. Radim stvari koje volim raditi i koje vesele moje srce i činim to na svoj vlastiti način i u svom vlastitom ritmu. Danas znam da se to zove JEDNOSTAVNOST.
Kada sam zaista počeo voljeti sebe oslobodio sam se svega što nije bilo zdravo za mene: od hrane, ljudi, stvari, situacija i svega ostalog što me je vuklo ka dnu, a dalje od mene samoga. U početku sam to zvao “zdravi egoizam”, ali danas znam da je to LJUBAV PREMA SAMOME SEBI.
Kada sam zaista počeo voljeti sebe prestao sam željeti uvijek biti u pravu, tako sam manje griješio. Danas sam shvatio da se to zove SKROMNOST.
Kada sam zaista počeo voljeti sebe, odrekao sam se navike da živim i dalje u prošlosti i da se brinem za svoju budućnost. Sada pak živim samo za ovaj trenutak u kojem se SVE događa. Tako živim svakoga dana i zovem to ISPUNJENJE.
Kada sam zaista počeo voljeti sebe spoznao sam da me moj um može poremetiti i da se od nekih svojih misli mogu razboljeti. Ali čim sam počeo koristiti svoje srce, moj je um dobio dragocjenog saveznika. Danas ovu vezu zovem MUDROST SRCA.
Nema potrebe da se plašimo svađa, suočavanja niti bilo kakvih problema, jer i zvijezde se ponekad sudare pa i iz sudara nastane neki novi svijet. Danas, ja znam: TO SE ZOVE ŽIVOT.
Charlie Chaplin
Preuzeto sa Bitno!
Trebamo se isprazniti od svega zla koje je u nama i obući novoga čovjeka, Isusa Krista
Naša najbolja djela redovito okalja i pokvari naše opako dno duše.
Kad netko ulije čistu i bistru vodu u posudu koja zaudara, ili vino u bačvu koju je iznutra pokvarilo drugo vino, što je prije u njoj bilo, tada se bistra voda i zdravo vino pokvare, jer lako upijaju neugodan miris.
Isto tako, kad Bog stavi svoje milosti i rose nebeske ili dobro vino svoje ljubavi u posudu naše duše, pokvarene istočnim i osobnim grijehom, tada njegove darove redovito pokvari i okalja opaki kvasac i opaki talog, što ga je grijeh ostavio u nama; tada tim zadahom odišu naša djela, pače i ona koja potječu iz najuzvišenijih kreposti.
Da, dakle, postignemo savršenost, koja se stječe samo u sjedinjenju s Isusom Kristom, vrlo je važno da se ispraznimo od onoga što je zlo u nama: inače će nas naš Gospodin, koji je neizmjerno čist i koji neizmjerno mrzi svaku i najmanju mrlju na duši, odbaciti od svojih očiju te se neće s nama sjediniti.
Da se ispraznimo od samih sebe, treba nam najprije svjetlom Duha Svetoga dobro upoznati svoje opako dno, svoju nesposobnost za ikakvo dobro potrebno za spasenje, svoju slabost u svim stvarima, svoju trajnu nesposobnost, svoju nedostojnost ijedne milosti i svoju posvemašnju zloću.
Grijeh našega prvog oca sve nas je gotovo posve pokvario, ukiselio, naduo i zagorčio, kao što
kvas ukiseli, nadme i ukvasa sve tijesto u koje se stavi.
Osobni grijesi koje smo počinili, bili to smrtni ili lagani, ma koliko bili oprošteni, uvećali su našu požudu, našu slabost našu nepostojanost i pokvarenost, i ostavili su zle ostatke u našoj duši.
Naša su tjelesa tako iskvarena, da ih Duh Sveti (usp. Ps 51,7 i Rim 6,6) naziva grešnim tjelesima, podložna su tisućama i tisućama bolesti, svakoga se dana kvare i u njima se zameće samo šuga, crvi i trulež.
Naša duša, sjedinjena s tijelom, postala je tako tjelesna da je nazvana tijelom: Svako se tijelo na zemlji izopačilo (Post 6,12).
Naša je baština samo oholost i zaslijepljenost u duhu, okorjelost u srcu, slaboća i nepostojanost u duši, požuda, pobuna strasti i bolesti u tijelu.
Mi smo po naravi oholiji od paunova, prilijepljeni smo uza zemlju više od zapuhaća, gadniji smo od jaraca, zavidniji od zmija, proždrljiviji od svinja, ljući od tigrova, ljenji od kornjača, slabiji od trstika i nestalniji od vjetrokaza.
Svoga u sebi nemamo ništa nego ništavilo i grijeh, pa ne zaslužujemo drugo nego Božju srdžbu i vječni pakao (usp. Ef. 2,3).
Prvo, treba li se onda čuditi što naš Gospodin kaže da se onomu koji hoće njega slijediti valja odreći sebe i mrziti sama sebe; da će koji ljubi svoj život izgubiti ga, a da će ga spasiti koji ga mrzi (usp.Mt 6,24).
Ova neizmjerna Mudrost, koja ne daje svojih zapovijedi bez razloga, naređuje mrziti sami sebe, jer smo jako dostojni mržnje. Ništa nije tako dostojno ljubavi kao Bog, a ništa tako dostojno mržnje kao mi sami.
Drugo, da se ispraznimo od samih sebe, treba nam također umirati samima sebi, to jest, treba nam se odricati djelovanja naših duševnih moći i naših tjelesnih osjetila.
Moramo gledati kao da ne gledamo, slušati kao da ne čujemo ništa, služiti se stvarima ovoga svijeta kao da se njima i ne služimo (usp.1Kor 7,31).
To sveti Pavao naziva svakidašnjim umiranjem: Iz dana u dan umirem ( 1Kor 15,31)
Ako pšenično zrno ne padne u zemlju i ne umre, ostaje samo (Iv 12, 24), i ne donosi dobra ploda.
Ako ne umremo samima sebi i ako nas naše najsvetije pobožnosti ne vode u tu potrebnu i plodnu smrt, nećemo donijeti vrijedna ploda.
Naše bi nam pobožnosti postale nekorisne, i sva naša pravedna djela zaprljalo (usp.Iz 1,3) bi naše sebeljublje i naša vlastita volja.
U tom bi se slučaju Bogu gadile naše najveće žrtve i naša najbolja djela koja bismo mogli učiniti, a na svojoj smrti našli bismo se praznih ruku s obzirom na kreposti i zasluge, i ne bismo imali iskre čiste ljubavi, koja se podjeljuje samo dušama koje su umrle sebi i kojih je život sakriven s Kristom u Bogu (usp.Kol 3,3).
Treće. Od svih pobožnosti prema Presvetoj Djevici treba nam odabrati onu koja nas najviše navodi na ovo umiranje samima sebi, jer je ta najbolja i najposvetnija.
Da, ne smijemo držati da je zlato sve što sja, niti da je med sve što je slatko, niti što je lako učiniti i što obavlja najveći dio ljudi da je to najposvetnije.
Kako god ima prirodnih tajni pomoću kojih možemo izvršiti neke prirodne radnje u kratko vrijeme, s malim troškom i lako, isto tako ima tajni u redu milosti, pomoću kojih možemo izvršiti nadnaravna djela za kratko vrijeme, lako i ugodno: isprazniti se od samih sebe, napuniti se Bogom i postati savršeni.
Ulomak iz SV. LJUDEVIT MARIJA GRIGNION MONTFORTSKI
RASPRAVA O PRAVOJ POBOŽNOSTI PREMA PRESVETOJ DJEVICI MARIJI
Isus je pastir dobri
Nedjelja, 29. travnja - Četvrta vazmena nedjelja
Čitanja:
Dj 4, 8-12
Pavao izlječenje uzetoga ne pripisuje sebi, kao što bi to učinio neki iscjelitelj čudotvorac, nego je ono znak vjere u uskrslog Gospodina. Radi te vjere on završava u zatvoru i mora držati govor u svoju obranu. No opet ne brani sebe, nego zastupa Isusa Krista. U nikom drugom nema spasenja doli u njemu. Takva sigurnost vjere daje jasnoću životu, pomaže razlikovati bitno od nebitnoga te ni u najcrnjim časovima ne gubi iz vida put prema svjetlosti.
1 Iv 3, 1-2
Ne samo da se zovemo Božjom djecom, nego to i jesmo. Kako li dragocjeni moramo biti Bogu da nas je izabrao za svoju djecu, da ne moramo biti zatočenici svojih bioloških, društvenih i psihičkih ograničenja! Djeluje li ta darovana punina u našemu životu, čini li nešto? Možda onda kad ljubimo. Jer kad ljubimo, nadrastamo sami sebe, naše se srce smiruje i zadobiva jasnoću te postaje ogledalom u kojemu se odražava lice Božje. A ono što sada ne možemo razumjeti niti pojmiti, jednom će postati očito.
Iv 10, 11-18
,,Zapravo sam ja posve drugačiji, no rijetko do toga dođem", napisao je književnik Odon von Horvath. Pred očima imamo idealnu sliku sebe - i za njome zaostajemo. Literatura o umijeću življenja preporuča: ,,Jačaj svoje jake strane, smanjuj slabosti! Tada ćeš se približiti svojemu idealu!". Kad bi to barem bilo tako jednostavno! Pitanje ,,Tko sam ja?" i ,,Kakav sam ja zapravo?" dovodi nas u rascjep između onoga što jesmo i onoga što bismo željeli biti. No kakve to ima veze s Isusom, Dobrim Pastirom? Isus jednostavno kaže: ,,Ja jesam." Ja sam kruh života, svjetlo svijeta, put, istina i život i - dobri pastir. Ja jesam, bez onoga ,,ja sam zapravo posve drugačiji". ,,Ja sam pastir dobri" koji život svoj daje za ovce. Isus može reći ,,ja jesam", jer on ne zaostaje za idealima. On je sam ideal. On je naprosto to što jest. Nama to ne uspijeva i kaskamo iza svojih ideala. No ne moramo biti ,,posve drugačiji". Možemo ući i ucijepiti se u taj Isusov ,,Ja jesam", jer nas Bog prihvaća onakve kakvi jesmo. Zato i mogu prihvatiti svoj život onakav kakav jest. Ako sam milosrdan sa sobom, mogu prihvatiti da sam onakav kakav jesam - i mogu biti milosrdan prema drugima, koji su također onakvi kakvi jesu. Tada bismo jedni drugima bili dobri pastiri koji se s ljubavlju odnose prema povjerenim im ovcama. I živjeli bismo u svijetu u kojemu bi se kroz uzajamno prihvaćanje mogla nazrijeti Božja ljubav i providnost.
Utješna je slika Dobroga Pastira. Prvi su je kršćani prikazivali na sarkofazima, kao znak da je čovjek po svojoj vjeri u Isusa Krista usmjeren ka ispunjenju života, te da će ga Krist izvesti iz same smrti.
Molitva
Bože, ti dobri pastiru, danas na Svjetski molitveni dan za duhovna zvanja dolazimo preda te s molitvom da prepoznamo svoj poziv te da živimo kao vjerodostojni svjedoci i svjedokinje tvoje ljubavi i tvojega milosrđa. Pomozi onima koji u tvojoj Crkvi obnašaju službu pastira, da tako naviještaju evanđelje kako bi se u ljudima probudila čežnja za tobom. To te molimo po Isusu Kristu, koji je za nas položio svoj život. Amen.
Velika pobožnost prema Zdravomariji i krunici
Marijini sluge veoma će pobožno moliti Zdravomariju ili Anđeoski pozdrav, kojemu malo kršćana, pa i prosvijetljenih, poznaje cijenu, vrijednost, izvrsnost i potrebu.
Trebalo je da se Presveta Djevica prikaže više puta velikim i
veoma prosvijetljenim svecima, da im pokaže vrijednost ove molitve, kao na primjer sv. Dominiku, sv. Ivanu Kapistranu i blaženom Alanu de la Roche.
Oni su sastavili čitave knjige o čudesima i uspješnosti ove molitve u obraćanju duša; svečano su izjavljivali i javno propovijedali, kako je spas svijeta počeo po Zdravomariji, da je tako i spas svakoga pojedinca povezan s tom molitvom; da je upravo ova molitva donijela suhoj i neplodnoj zemlji plod života, pa da će ta ista molitva, pobožno moljena, nužno činiti da nikne u našim dušama riječ Božja i donese plod života, a taj je Isus Krist; da je Zdravomarija nebeska rosa koja natapa zemlju, to jest našu dušu, i daje joj da donese svoj rod u svoje vrijeme; a duša koju ne natapa ta nebeska rosa, ova molitva, ne nosi ploda nego samo kupinu i trnje i blizu je da bude prokleta.
Evo što je Presveta Djevica otkrila bl. Alanu de la Roche, kako je zabilježeno u njegovoj
knjizi “O dostojanstvu ružarija”, i kako to donosi za njim Cartagena:
“Znaj, sinko, i javi svakome da je vjerojatan znak da je netko blizu vječne osude, ako osjeća odvratnost, mlakost i nemar prema Anđeoskom pozdravu, koji je popravio štetu svega svijeta”.
Eto sasvim utješnih, a ujedno i sasvim strašnih riječi!
Čovjek bi im jedva vjerovao, da nam za njihovu istinitost ne jamči ovaj sveti čovjek, a još prije njega sv. Dominik, a zatim više velikih osoba i iskustvo od više vjekova.
Jer vazda se je zapažalo da mrze i preziru Zdravomariju i Krunicu svi koji nose znak odbačenja, kao što su svi heretici, bezbožnici, oholice i svjetovni ljudi.
Heretici uče i mole još Očenaš, ali ne Zdravomariju niti Krunicu.
Oni se na te molitve kostriješe; voljeli bi nositi uza se zmiju negoli krunicu.
I oholice, taman bili katolici, pošto imaju iste sklonosti kao i otac im Lucifer, preziru Zdravomariju ili su ravnodušni prema njoj, a krunicu smatraju pobožnošću za ženice, koja je
dobra jedino za neznalice i nepismene.
Nasuprot, vidjelo se je iz iskustva da ljube, vole i mole s uživanjem Zdravomariju svi koji
inače imaju velikih znakova predodređenja, i koliko su sjedinjeniji s Bogom, toliko im je draža
ova molitva.
A to je upravo i nadodala Presveta Djevica bl. Alanu poslije već spomenutih riječi.
Ja ne znam kako to biva i zašto, ali je, međutim, ovo istina: da doznam da li je netko
Božji, ja boljega sredstva nemam negoli ispitati da li mu je drago moliti Zdravomariju i Krunicu.
Velim: “da li mu je drago”, jer se može dogoditi da se netko nađe u nemogućnosti, naravnoj ili
dapače vrhunaravnoj, moliti je, ali mu je ipak vazda draga i rado je preporučuje drugima.
O predodređene duše, sužnji Isusovi u Mariji, znajte da je Zdravomarija najljepša od svih
molitava poslije Očenaša.
To je najsavršeniji pozdrav kojim možete pozdraviti Presvetu Djevicu, jer je to pozdrav koji joj je Svevišnji poslao po Arhanđelu da zadobije njezino Srce; a taj pozdrav, pun tajnog čara, tako se je silno dojmio Marijina Srca da je dala svoj pristanak Utjelovljenju Riječi, kod sve svoje duboke poniznosti.
Tim ćete pozdravom i vi, izgovarate li ga kako treba, sigurno pridobiti Marijino Srce.
Molimo li Zdravomariju dobro, to jest pomno, pobožno i čedno, ona je, kako kažu sveci,
neprijatelj đavlu kojega nagoni u bijeg, malj koji ga obara; ona je posvećenje duša, veselje anđela, milopoj predodređenika, pjesan Novoga zavjeta, Marijino uživanje i slava Presvetog
Trojstva.
Zdravomarija je nebeska rosa koja dušu čini plodnom; ona je čist i nježan poljubac, što ga dajemo Presvetoj Djevici; rumena ruža koju prikazujemo Mariji; dragocjen biser što joj ga poklanjamo; čaša ambrozije i božanskog nektara kojim je nudimo.
Sve su to poredbe svetaca.
Zato vas vruće molim, iz ljubavi koju imam prema vama u Isusu i Mariji, da vam ne bude
dosta Mala krunica Presvete Djevice, nego da molite i treći dio ružarija, a također, imate li
vremena, i čitav ružarij svakoga dana, pa ćete na času smrti blagoslivljati dan i sat kad ste mi
povjerovali; i poslije sijanja s blagoslovom Isusa i Marije požet ćete vječne blagoslove u Nebu:
Tko obilato sije, obilato će i žeti (2Kor 9,6).
SV. LJUDEVIT MARIJA GRIGNION MONTFORTSKI
RASPRAVA O PRAVOJ POBOŽNOSTI PREMA PRESVETOJ DJEVICI MARIJI
Neka čovjek ne bude odviše malodušan kad upadne u kakve pogreške
Gospodin:
1. Sinko, više mi se sviđa strpljivost i poniznost u nesreći, nego velika utjeha i pobožnost u sreći.
Zašto te ožalošćuje kakva sitnica protiv tebe izrečena?
Kad bi bilo i što više ne bi se smio uzrujati.
No sada pusti neka prođe; niti je prvo niti novo: niti će biti posljednje ako budeš dugo živio.
Dosta si junačan dok ti se ništa zla ne dogodi.
Znadeš također dobro savjetovati i druge hrabriti riječima; ali kad nevolja iznenada bane na tvoja vrata, onda ti ponestane i savjeta i jakosti.
Pogledaj svoju veliku slabost koju češće osjećaš u neznatnim protivštinama; ali ipak to biva za
tvoj spas kad se takve i slične stvari zbivaju.
2. Rasporedi to kako najbolje znaš u srcu: pa ako te dirne, neka te ipak ne baci u malodušje,
niti te dugo zapliće.
U najmanju ruku snosi strpljivo ako već ne možeš s veseljem.
Pa ako i nerado čuješ i ćutiš uzrujanost, svladaj se i ne dopusti da išta neurednoga izađe iz
tvojih usta čime bi se maleni mogli sablazniti.
Brzo će se smiriti prouzročena uzbuna, i kad se vrati milost, zasladit će unutarnju bol.
Ja još živim — govori Gospodin — spreman da te pomognem i više nego obično utješim: ako
se samo pouzdaš u me i pobožno me zazoveš.
3. Budi što smireniji i spremi se na veću strpljivost.
Nije sve izgubljeno ako zapažas da te češće stižu nevolje ili teške kušnje.
Čovjek si a ne Bog; tijelo si, nisi anđeo.
Kako bi ti mogao ustrajati uvijek na istom stupnju kreposti, kad to nije bio slučaj ni s anđelom
na nebu. ni s prvim čovjekom u raju?
Ja sam koji žalosne podižem utjehom; i one koji priznaju svoju slabost dižem do svoga
božanstva.
Sluga:
4. Gospode, neka bude blagoslovljena tvoja riječ, slađa od meda i saća za moja usta.
Što bih radio u tolikim nevoljama i stiskama svojim kad me ti ne bi jačao svojim svetim
riječima?
Što me briga što sam i koliko pretrpio samo da konačno stignem u luku spasa?
Daj mi sretno završiti: daj mi sretno prijeći s ovoga svijeta.
Sjeti se mene, Gospode, Bože moj, i upravljaj me pravim putem u kraljevstvo tvoje.
Amen.
Toma Kempenac: Nasljeduj Krista
Zapisi s duhovne obnove 13.03.2012 u Žetalu
U našem životu često patimo, a ne znamo zašto patimo!
- Mi smo ovdje na zemlji da ljubimo !
- Ako nismo u ljubavi i ne ljubimo ne možemo biti Svjetlo drugima.
- SVJETLO DOBIJEŠ KADA OPRAŠTAŠ
- Isus je na križu rekao : Oče,u ruke tvoje predajem život svoj,ali je isto tako rekao : Oče,oprosti im jer ne znaju što čine !
- Snaga oproštenja je u Isusu
- ZAŠTO ŽIVIMO - DA LJUBIMO I PRAŠTAMO!!!
- Moramo biti oružje u Božjim rukama - trebamo graditi mostove jedni prema drugima !
- I ako živiš sam - nisi sam - BOG JE S TOBOM
- Naučimo se biti sa Gospodinom,u Gospodinu sami u tišini
- Kad ne osjećamo Božju prisutnost nemamo radosti jer mislimo da smo sami.
- U prijateljevanju sa Isusom naša vjera raste,postaje jača i ne osjećamo se osamljeni.
- AKO ŽELIMO I ŽUDIMO ZA FIZIČKOM PRISUTNOŠĆU ONDA SMO PRAZNI KAD SMO SAMI!!!
- To su napasti,kušnje i kada nas sotona napada zazovimo sv.Mihaela koji je imao jaku vjeru i koji će nas zaštiti od tih napada sotone !
- Zamolimo njegovu zaštitu i onda kad u našim mislima počnemo sažaljevati sebe, kad počnemo loše govoriti o drugome.
- MORAMO BITI ORUŽJE U BOŽJIM RUKAMA - TREBAMO GRADITI MOSTOVE JEDNI PREMA DRUGIMA!!!
- Mi nismo samo tijelo - mi smo duh, duša i tijelo i ako pretjeramo u radu, preforsiramo se i tada se razbolimo te tada moramo u bolnicu da nam drugi pomognu, da budemo ovisni o ljubavi i milosrđu bližnjih.
- Gubavac - došao je Isusu. Zamolio je Isusa - ako hoćeš,možeš me očistiti.
Tada je Isus rekao : hoću,budi čist.
Živ je umirao.
Došao je do Isusa.
Želio je - znao je da Isus čini čudesa.
Vjerovao je i u srcu mu je bila snažna vjera.
I mi trebamo vjerovati i reći : RECI SAMO RIJEČ - VJERE, LJUBAVI I OZDRAVIT ĆE DUŠA MOJA ...
Svjedočio je Isusa drugima.
- AKO SMO S BOGOM, ONDA SMO U LJUBAVI SA SOBOM I DRUGIMA!!!
- Matej 11,28 - 30 : Dođite k meni svi vi umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.
- Biti sa Gospodinom znači upoznati tko si kako bi se mogao / mogla darovati drugima!!!
- Kad imaš ljubavi ništa nije teško učiniti - ni za Boga ni za bližnjega.
- Ako kažeš da nemaš vremena,da ne možeš ići kod onoga tko te zove zapitaj se :
- VOLIM LI JA SADA BLIŽNJEGA SVOGA I JESAM LI SPREMNA/SPREMAN IZ LJUBAVI PREMA NJEMU ODREĆI SE SVOJE KOMOCIJE,SVOGA ODMORA I BITI BLIŽNJEMU NA RASPOLAGANJU?
- SVAKI TRENUTAK ŽIVOTA JE DAR I UVIJEK SE TREBA DARIVATI IZ LJUBAVI.
- Dođi Isuse u svjetlo moga života.
Daj mu prostor svog života - ne boj se!!!
- Svi evanđelisti govore : Isus pruži ruku,dotakne ga se,ozdravi!
- Euharistija - vrhunac - nema jače snage od euharistije - reci samo riječ i ozdravit će duša moja !
- Kad nema Boga onda čovjek može biti u panici,ali sa Isusom ne može
- Bog ti je dao 24 sata na raspolaganju - daruj vrijeme svoga života,bar pola sata u danu za osobni susret sa Bogom i ne reci nemam vremena
- Isus je došao da iscijeli naš duh,dušu i tijelo - treba iscijeliti srce da počme ljubiti
- Duhovno srce - pozovi ga - Isuse,dođi u moje srce da vršim tvoju volju - sjeti se tih riječi posebno onda kad je teško !!!
- Zapitaj se : kad si zadnji puta istinski svjedočio za Boga životom i kad je teško ???
- Matej 10,6-8 Pođite k izgubljenim ovcama doma Izraelova ! Putom propovijedajte : Približilo se kraljevstvo nebesko.Bolesne liječite,mrtve uskrisujte,gubave čistite,zloduhe izgonite ! Besplatno primiste,besplatno dajte !
- Svi ljudi su imali potrebu nutarnjeg iscjeljenja - Isus ih je poučio kako trebaju živjeti !
- 30 godina Isus ništa nije mogao učiniti jer nije bio ispunjen Duhom Svetim.Tek nakon
kušnje u pustinji mogao je djelovati.
Propostivši 40 dana i 40 noći,napokon ogladnje.Tada mu pristupi napasnik i reče : " Ako si Sin Božji,reci da ovo kamenje postane kruhom. "
A on odgovori : " Pisano je : Ne živi čovjek samo o kruhu,nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta "...
- Učio ih je da je Bog ljubav,da prašta,a ne kažnjava.
- Što znači biti ispunjen Duhom Svetim ? To znači :
a ) BITI U MOLITVI
b ) USTRAJATI U MOLITVI
c ) PRIHVATITI VOLJU BOŽJU,ONAKVA KAKVA JESTE
- Marko 16,17 - 18 A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju : u ime će moje izganjati zloduhe,novim će jezicima zboriti,zmije uzimati;i popiju li što smrtonosno,ne,neće im nauditi;na nemoćnike će ruke polagati,i bit će im dobro.
- Stavi sa vjerom ruku na svoje srce i reci : ŽELIM DA POČME VIŠE LJUBITI !!!
- Iscjeljenje će se dogoditi onome : koji moli
: koji je došao na molitvu
: po tvojoj vjeri i po vjeri grupe
- Prije molitve treba očistiti srce - imati čisto srce i vršiti Volju Božju
- Jakovljeva 5,14 -15 Boluje li tko među vama ? Neka dozove starješine Crkve ! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u Ime Gospodnje pa će molitva vjere spasiti nemoćnika;Gospodin će ga podići,i ako je sagriješio,oprostit će mu se.
- Pozovi svećenika da moli za tebe,da zamoli zdravlje u Ime Isusovo ako je to u skladu sa Božjom voljom !
- Ionako smo ovdje samo u prolazu - DUH NE UMIRE - BOG NAM DAJE VJEČNI ŽIVOT !!!
- Važno je da živimo iz ljubavi,u ljubavi - NAJBITNIJE JE DA JE SRCE ISCJELJENO !
- Svaka misa je iscjeljenje - DONESI ISUSU ONO ŠTO TE MUČI - OSLUŠKUJ ŠTO TI BOG U SRCU GOVORI - TREBA SE NAUČITI ŠUTJETI,SLUŠATI - NE TREBA OČEKIVATI SAMO EMOCIJE !!!
- Ako želimo biti iscjeljeni moramo živjeti sakramentalno,moramo izgraditi osobni odnos - Bog i ja kroz sakramente : krštenje,pričest,ispovijed,bolesničko pomazanje. Sakramenti su tu da postanemo bolji.da nam daju snagu i moramo se zapitati :
- ŠTO JE ZA MENE OSOBNO SAKRAMENT ?
- JE LI ZA MENE OSOBNO, EUHARISTIJA - SVETA MISA - SREDIŠTE MOGA ŽIVOTA ?
- VJERUJEM LI DA JE ISPOVIJED SAKRAMENT OZDRAVLJENJA ? KAD SE GRIJEH MAKNE,BOG MOŽE DJELOVATI.
- Češće se ispovijedaj i bit ćeš manje bolestan !
- VJERUJEŠ LI DA JE GRIJEH ZLO U TVOM ŽIVOTU ? Kad griješiš pokaže ti se kao nešto lijepo,ugodno,korisno,dobro,a onda poslije progoni te osjećaj krivice,neprihvaćanje sebe,mržnja,oholost !!!
- Ima prepreka za Božju Ljubav - ako mrziš nisi na Božjem putu !
- Ja sam voljeno Božje dijete - Bog uživa kad oprašta i tada me još više voli ! Problem je u nama jer teško praštamo sebi.
- Desni razbojnik - Isus ga nije osudio već mu je rekao jer se pokajao : JOŠ DANAS BIT ĆEŠ SA MNOM U RAJU !!!
- ISPOVIJED - LIJEK KOJI OZDRAVLJA - DOGAĐA SE NUTARNJE ISCJELJENJE - DOLAZI DO DUHOVNOG MIRA
- Kad smo na misi,slušamo Riječ Božju.I ona ima snagu ozdravljenja.Riječ koja te dotakla je Riječ za tebe.
- Kad se pričestiš ti u duhu možeš poljubiti Isusa.
- U sakramentima Bog nas dotiće i mi se dotićemo njega.U Duhu se dotaknuti Isusa Krista - polako i mirno.
- Iv 15,5 : BEZ MENE NE MOŽETE UČINITI NIŠTA ! Savao - Pavao - napunio se Duha Svetoga
- KOLIKO MOLITE ZA BOLESNIKE ? Bolesnika možeš prikazati na misi,ali je potrebna duboka vjera kad moliš za druge ljude.Kad molimo za druge - Bog čini,a ne mi.Bog je jedini koji može iscijeliti i ozdraviti.Naša je vjera slaba - KAD BISTE IMALI VJERE KAO GORUŠIĆINO ZRNO I BRDA BISTE PREMJEŠTALI ...
- Isus je prvo vidio čovjeka,a tek tada mu je pomogao.ISUSOV ŽIVOT JE BIO MOLITVA.KAD JE MOLIO,POVLAČIO SE U TIŠINU.TO MORAMO I MI ČINITI - POVLAČITI SE U TIŠINU - MOLITI I RADITI - sjeti se na raspolaganju ti je 24 sata - povuci se na pola sata.Ne možeš reći da ne možeš,da nemaš vremena - treba zaželjeti pa ćeš moći !!!
- Pred Bogom trebaš biti kao dijete,malo dijete i imati bezgranično ufanje u Isusovu ljubav - snažno ufanje - ŽELIM TE VOLJETI KAO SVETAC !!!
- Kad mi tražimo Božju Volju tada nikad nismo nesretni,nezadovoljni jer znamo da je to najbolje za nas i da Bog nikada neće učiniti nešto što bi bilo loše za nas.On nam od svih najviše želi da budemo dobro ! Trebamo se uzdati u Boga,u njegovu ljubav jer Božja ljubav nema granice.
- Osnovna vjera - od te vjere gradimo vjeru u Boga - da želim biti s njim,da me voli.Emocije su dobre,ali vjerom trebamo dolaziti Isusu.
- Trebamo biti oružje u Božjim rukama.Trebamo Riječ Božju čitati i živjeti - živjeti konkretnu riječ - ono što mi Riječ Božja govori.
- Čisto srce bitno za molitvu.Kad nešto moliš,vjeruj i dobit ćeš
- Kad imaš ljubavi ništa ti nije teško !
- ŠTO JE LJUBAV ? 1.KORINĆANIMA 13,1-8
- Sv.Pavao Rimljanima : Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove ? Nevolja?Tjeskoba?Progonstvo?Glad?Golotinja?Pogibao?Mač?
Nitko i ništa - to je Božja ljubav ! Trebamo tako duboko biti u Bogu da mi ni patnja ne može ništa !
- Svoj život trebamo predati u Isusove ruke.Njemu trebamo prepustiti sve ono što držimo u svojim rukama - kada to i tako činimo,postajemo sretniji.Osim Isusa nitko ne može smiriti naše srce.Kada se pomirimo sa sobom,događajima,situacijama u našim životima tada Bog počme djelovati u našim životima.Sve mogu u onome koji me jača.Ja sada ne vidim,ne znam kakve planove imaš za moj život,ali ti me upotrijebi i daj mi milost da te slavim,da ti pjevam u bilo kakvoj sredini - nebitno u kakvim se okolnostima nalazim.Podari mi milost da te slavim i u patnjama.Trebamo težiti za slavljenjem uvijek.
- Činimo sve ne da nas drugi čuju nego Bog. Bez mene ne možete ništa učiniti.Ako svoj život gradimo na stijeni,na Bogu,onda ćemo biti zadovoljni i sretni,a ako gradimo na pijesku - bez odnosa s Bogom tada postajemo nesretni.
- Oproštenje svima koji su nas povrijedili
- Ne može doći do unutarnjeg iscjeljenja ako nisam oprostio.Ako ti netko stalno govori - OD TEBE NIKADA NIŠTA - stvara se kompleks manje vrijednosti.Počneš vjerovati u ono što ti je ta osoba rekla i ne čuješ riječi Istine koju ti Isus govori : TI SI MOJE VOLJENO DIJETE - TO JE ISTINA !!!
- Ako si mrzio - oprosti,ako si pogriješio jer nisi ljubio - priznaj.Nađi vremena za molitvu,nađi vremena za Isusa.
- Svaka sveta misa je rođendan - tako Isus želi ući u tvoje srce,u tvoj život da ga zaželiš i poželiš u svakoj svetoj misi.
- Sveta misa - subota - prvo čitanje Ezekiel 37,21 - 28
- ... ONI ĆE BITI MOJ NAROD,A JA NJIHOV BOG
SKLOPIT ĆU S NJIMA SAVEZ MIRA;BIT ĆE TO SAVEZ VJEČAN S NJIMA
MOJ ĆE ŠATOR BITI MEĐU NJIMA I JA ĆU BITI BOG NJIHOV,A ONI NAROD MOJ
... ZNAT ĆE SVI NARODI DA SAM JA JAHVE,KOJI POSVEĆUJEM IZRAELA.
- drugo čitanje Jeremija 31,10 - 13
... TUGU ĆU IM U RADOST PRETVORITI,
UTJEŠIT ĆU IH I RAZVESELITI NAKON ŽALOSTI.
- Ivanovo evanđelje 11,45 - 56
... A jedan od njih - Kajfa,veliki svećenik one godine - reče im : " Vi ništa ne znate.I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod,nego da sav narod propadne ! To ne reče sam od sebe,nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod,ali ne samo za narod nego i zato : DA RASPRŠENE SINOVE BOŽJE SKUPI U JEDNO.Toga dana odluče da ga ubiju ...
- Bog želi da živimo u jedinstvu jedni s drugima - BEZ JEDINSTVA S BOGOM NEMA JEDINSTVA MEĐU LJUDIMA
- Ne postoji jača sila od Boga - ON JE TROJSTVO : OTAC,SIN I DUH SVETI
- Duhovno oružje - IME ISUSOVO - U NJEGOVO IME MOŽETE BACITI SVAKI DUH : DUH MRŽNJE,DUH LJUTNJE,DUH POŽUDE
- Što je katolički brak ? Kad muž i žena zajedno mole,kad muž,žena i djeca razgovaraju,kad svi zajedno idu na misu.
Biti s Bogom je bitak našeg života.
- Kad si došao do Boga - smiri se,polako,smireno razgovaraj - uzmi vrijeme da budeš s Bogom.Samo nas Isus može ispuniti.Bog treba pobijediti u našem srcu.Tv,kompjutor nas odvodi od Boga,rastresa nas,Problem današnjeg vremena je da nemamo odnosa s Bogom jer živimo previše materijalistički.
- Bog,stijena našega života je s nama,ali mi trebamo biti s njim.On je naša sudbina,naša svjetlost.
- Ako se ne poštujemo,ako se ne volimo,tko će nas voljeti ? Mi ne živimo sami.Ako gradimo život na emocionalnoj dimenziji tada smo nezadovoljni,nesretni jer nemamo Isusa.
- Snagu dobivamo od Euharistije,od Presvetog Oltarskog Sakramenta - Bog nas je planirao i ako mu se potpuno predamo,ne trebamo se bojati nikoga i ničega.Ako smo mi sa Isusom, ljudi to osjete i tada možeš svjedočiti na poslu,u obitelji,pred Bogom.
- Kad moliš,vjeruj.Ako ne bude onako kako si ti poželio,kaži : NEK BUDE BOŽJA VOLJA !!!
- Kad nastanu problemi onda se ne treba zatvoriti u sebe nego treba razgovarati,moliti,ići na misu...
- Ne možemo mijenjati druge nego sebe.Na bijelom papiru nacrtao je jednu točku.Bijelo je ono dobro u čovjeku,a samo ona točka na bijelom papiru je problem u čovjeku.Za točku treba moliti,a ne govoriti.Loš čovjek mora imati podršku okoline kako bi postao bolji čovjek.OVO JE ZA MENE NAJJAČA REČENICA DUHOVNE OBNOVE ...
- Kako zadobiti radost ? Osnovna radost - trajna.Treba graditi na jačoj radosti - radost u Isusu Kristu.Bez Isusa ne možeš biti radostan.Tada ćeš sa Isusom moći biti radostan i kada si bolestan,kada si u teškoćama,kad loše govore o tebi.Kad zagrliš križ,kad ga predaš u Božje ruke bit ćeš radostan i tu ti radost nitko više neće moći oduzeti.Mi radimo suprotno - tražimo radost,a ne tražimo Isusa,tražimo ljubav,a ne tražimo Isusa ...
- Kapelica Božjeg Milosrđa do zime - zna da će biti.Vjeruje u Isusa Krista,vjeruje u Božju Providnost.
Ako ja ne znam,Isus zna.Mi molimo - Isus radi.Predao je sve u Božje ruke - Bože neka bude kako ti želiš !!!
Želiš li biti sretan - odreci se svega,daruj sve Isusu.Ako si sa Gospodinom,Bog čini dobro u tvome srcu.
- Što je Božja volja ? Solunjanima 5,16 - 18 Uvijek se radujte!Bez prestanka se molite!U svemu zahvaljujte!Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu.Kad za loše stvari koje nam se događaju u životu zahvaljujemo tada Isus postaje središte.
- Nedjelja - sveti dan - dan da dobijemo snagu kako bi se šest dana u tjednu mogli darivati iz ljubavi.Tada ćemo postati dar i ljubav ovome svijetu i jedni drugima Božji dar.
- NEK VAM JE BLAGOSLOVLJENO ČITANJE!!!
Pozdrav i blagoslov svima - Goga!
Predanost Bogu
Jedan je čovjek spavao u svojoj kućici, kad usred noći, iznenada, njegovu sobu ispuni svjetlost i ukaza mu se Spasitelj.
Gospodin mu reče da za njega ima posao koji mora obaviti, i pokaza mu veliki kamen koji je stajao ispred kućice.
Objasnio mu je što mora činiti: gurati kamen svom svojom snagom.
Ovo je čovjek radio iz dana u dan.
Mnogo se godina mučio od sunčeva izlaska od zalaska, njegove ruke upravljene na hladnu, masivnu površinu nepomičnog kamena gurale su svom snagom.
Svake se večeri čovjek vraćao svojoj kući zabrinut i iscrpljen, osjećajući da je cijeli dan istrošio uzalud.
Vidjevši da čovjek pokazuje znake obeshrabrenja, đavao se odluči umiješati.
Počeo ga je savjetovati: " Već predugo vremena guraš taj kamen, i još se nije pomaknuo.
Zašto se mučiš radi ničega?
Ionako ga nikad nećeš pomaknuti.
" Tako je, uvjerivši čovjeka da je zadatak nemoguć i osuđen na propast, učinio da izgubi skoro svu srčanost i hrabrost.
"Zašto bih se toliko mučio oko ovoga?" mislio je.
"Jednostavno ću uložiti nešto malo vremena, i minimum truda, i to će biti sasvim dovoljno.
" I tako je to namjeravao učiniti, no, ipak je odlučio pomoliti se i iznijeti svoje muke Gospodinu. "Gospodine", reče, "dugo sam i naporno radio u tvojoj službi, ulažući svu moju snagu da obavim ono što si od mene zatražio.
Pa ipak, nakon sveg ovog vremena, nisam pomaknuo kamen ni pola milimetra.
U čemu griješim?
Zašto ne uspijevam?
" Gospodin mu sažalivši se, odgovori: "Prijatelju moj, kad sam tražio od tebe da mi služiš, i ti si prihvatio, rekao sam ti da guraš onaj kamen svom svojom snagom, što si i uradio.
Nijednom nisam spomenuo da sam očekivao da ćeš ga pomaknuti.
Tvoj zadatak je bio da guraš.
I sada, dolaziš k meni, iscrpljen i istrošene snage, misleći da nisi uspio. No, je li zaista tako?" "Pogledaj se. Tvoje ruke se snažne i mišićave, leđa nabijena i preplanula, koža na dlanovima je očvrsnula od stalnog pritiska, a noge su ti postale krupne i čvrste.
I pored otpora ti si mnogo porastao, i tvoje mogućnosti su sada daleko veće nego ranije.
Ipak, nisi pomaknuo kamen.
Ali tvoj poziv bio je da budeš pokoran i guraš.
Da vježbaš svoju vjeru i povjerenje u moju mudrost.
To si uspio. "
"Ja ću sada, prijatelju moj, pomaknuti kamen."
Nekad, kad čujemo Božju riječ, želimo koristiti vlastiti um kako bi odgonetnuli što On želi, a zapravo ono što Bog od nas traži je jednostavno: poslušnost i povjerenje u Njega.
Na sve načine treba vježbati vjeru koja pomiče planine, ali ipak je uvijek Bog onaj koji zapravo to čini.
Poruka Uskrsne radosti danas želi doći do nas
"Aleluja! Uskrsnuo je!" "Aleluja! Živ je za sva vremena!"
Ovakve i slične usklike radosti i slavlja nalazimo na svakomu koraku za vrijeme uskrsnih blagdana.
Radost i slavlje koji proizlaze iz činjenice da je Isus pobijedio smrt.
Nekada nam se čini da su naše riječi premalo, da nisu dovoljne da opišu sve boje i sve svjetlo koje je razliveno u našim dušama zbog te izvanredne vijesti koju su nam prenijeli svjedoci Isusove smrti i uskrsnuća.
No svjesni smo: Uskrs je, kao i Božić, samo vanjska fasada ako nije doživljen u tišini srca.
Pregršt šarenih ukrasa, darova, čestitaka... nema svoj smisao ako je Bog i dalje zakopan i mrtav negdje duboko u nama.
Ako nas je strah ili stid pokazati ga u javnosti, ako ga čuvamo samo za sebe, zakopana i sakrivena, ako ga držimo samo za "privatnu uporabu".
Uskrs je idealno vrijeme za "probuditi se", savršeno vrijeme za "probuditi vjernika u sebi".
Ali za takvo što potrebno je imati duboko povjerenje u Boga.
To je prvi korak.
Vjerovati Bogu i onda kada osjećamo da bismo morali učiniti nešto protiv svoje volje, možda nešto "nepopularno" za današnji svijet, nešto čemu će se možda moji sekularizirani prijatelji potajice rugati.
Nedavno sam u mnoštvu e-mailova koji kruže internetom dobio i jednu zgodnu kratku pjesmicu na engleskome jeziku.
Slobodan prijevod s engleskoga glasio bi otprilike ovako:
Dođite ovamo, na rub! – reče On.
Strah nas je – odgovoriše mu.
Dođite na rub! – reče On.
One dođoše.
On ih gurnu...
I one poletješe!
Ova kratka, gotovo haiku pjesmica govori upravo o nužno potrebnu povjerenju prema Bogu.
Vjerovati da nas on poznaje bolje od nas samih, da poznaje naše kvalitete i mogućnosti bolje nego mi sami, da nam želi pomoći da svoje sposobnosti otkrijemo i koristimo, da otkrijemo svoju pravu narav.
Valja vjerovati Bogu da nam želi samo dobro, pa i onda kada nam se čini da nas poziva na rub provalije.
Mi mislimo da ćemo poginuti, a on zna da ćemo poletjeti - da će nam pomoći otkriti svoju pravu narav, svoj istinski identitet.
S druge strane: igrati na sigurno, vjerovati više sebi nego njemu, nemati povjerenja u Božje poticaje značilo bi ostati na rubu, dopustiti strahu da pobijedi, u konačnici: nikada ne naučiti letjeti!
Dragi prijatelji i dobročinitelji, želim vam od svega srca da ovaj Uskrs proživite u svoj njegovoj punini i radosti, da vam bujica Božje dobrote odnese sve sumnje i kolebanja te vas ohrabri za iskreno življenje vjere u Božju dobrotu.
Vidljivo i svaki dan!
Stvoreni smo za let, a ne za strah!
p. Ante Tustonjić provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove
Nedjelja, 8. travnja - Uskrs
Čitanja:
Evanđelje vazmenoga bdjenja: Mk 16, 1-7
Tko kreće na put, ne ostaje zatočenikom žalosti. Izlazi iz tame Velikoga petka i - ne znajući što će biti, ne znajući što donosi budućnost - promatra stvarnost i traži novi obzor. Poput žena koje su u rano uskrsno jutro otišle do groba kako bi pomazale Isusa. Ono što je trebalo biti posljednje bolno iskazivanje ljubavi, koje je do sada uvijek završavalo na grobovima, iznenada postaje početkom novoga života. Između svršetka i početka događa se duboki potres: Onaj kojega su željele pomazati, Onaj kojega su još jednom željele dodirnuti, nije u grobu! Ta je potresenost nužna kako bi se strah zbog ,,Nije ovdje" preobrazio u uskrsnu radost. ,,Uskrsnuo je"
Uskrs znači: Sve je opet dobro, ali ne kao prije, nego drugačije, na nezamisliv način koji nadilazi sve naše snove. Nakon toga novoga početka naš život više nije poput zamke koja završava sa smrću. Koliko bi ljudskosti u nama moglo uskrsnuti kad bi nam pošlo za rukom živjeti iz te perspektive?
Dnevna misa: Dj 10, 34a. 37-43
Petar je morao iza sebe ostaviti dugu dionicu sastavljenu od brojnih pitanja i sumnja, prije no što je od neshvatljivosti Velikoga petka prispio k uskrsnoj vjeri. Njegova propovijed je potresni dokument odrasle vjere, iza koje on stoji sa svom svojom osobnošću. On svjedoči o živome Isusu, a da ni on ni itko drugi nije vidio kako je Isus uskrsnuo. To ,,ne vidjeti a ipak vjerovati" jest izazov i temelj kršćanskog življenja.
Kol 3, 1-4
Apostolov zahtjev da svoju pozornost usmjerimo na nebesko, nije prezir zemaljskoga, nego upućivanje na još jednu dimenziju našega života. Tko dopusti da ga određuje ta viša dimenzija, nije prisiljen biti vezan uz zemaljsko, kao da nema ničeg drugog. Nebo jamči zemaljskome osobiti smisao i daje nam snagu za danas i hrabrost za sutra. Obdareni smo za nebo, i zemlju možemo promatrati iz nebeske perspektive.
Iv 20, 1-18
Uskrs znači: Propast se preobražava u uzlet, smrt u život, očaj u nadu, suze u smijeh. Ta stvaralačka preobrazba iz razornog u ono što izgrađuje jest silni Božji znak. Taj je znak bezuvjetan, jer se ne oslanja na bilo što očekivano, nema naravnog temelja iz kojega bi se naprosto razvio tijekom vremena. Preobrazba je obilježje božanskoga. Bogu je svršetak povod za novi početak. Nesreća povod za dublju sreću. Postoji utjeha u suzama, ne prije njih, ne poslije njih. Tu nadu Srednji je vijek nazivao božanskom krepošću, jer je snažnija od naravi, štoviše djeluje protiv naravi. Takva nada bolja je od cjeloživotnog vježbanja kako izbjeći suze. Čovjek smije plakati, jer utjeha postoji. Čovjek smije biti čovjek, jer mu je završetak božanski. To je radosna vijest o uskrsnuću.
Isusovi prijatelji i prijateljice, prije sviju Marija Magdalena, iskusili su što znači čudo Uskrsa: Grobovi se otvaraju, očaj prerasta u vjeru, kamenje se diže, život biva neuništiv. Ta poruka uskrsne radosti danas želi doprijeti do nas, kako bi naši strahovi, brige i sumnje izgubili svoju moć. Jer kada dođe smrt, koja još uvijek tako očito nad nama vlada, tu je i Onaj koji je pobijedio smrt.
Molitva
Bože života, Uskrs je poruka da naš život ne završava u grobovima. Jer kad dođe smrt, dolaziš i ti - ne kako bi udario kraj našemu životu, nego kako bi ga preobrazio. Otvori naša srca, oči i uši za tu poruku o neuništivom životu, kako bismo je unosili u svijet kojemu je toliko potrebna nada i radost. To te molimo po Isusu Kristu, koji je među nama kad se okupimo u njegovo ime. Amen.